KANDIDIJAZA , HLAMIDIJA , GENITALNI HERPES  

Kandidijaza

Najčešći uzročnik vaginalne kandidijaze je gljivica Candida albicans, dok u oko 10% slučajeva uzročnici mogu biti drugi tipovi.Najupečatljiviji simptom je svrab u predelu vulve i vagine. Pri pregledu pod spekulumom najčešće uočavamo crvenilo zidova vagine praćeno adherentnim belim plakovima. Međutim, simptomatologija često ne mora biti tipična. S obzirom da kandida predstavlja saprofitni mikroorganizam, normalni je stanovnik vagine u malom broju.Porast broja gljivica u okviru vaginalne mikroflore se manifestuje infekcijom a uzroci su različiti, pre svega poremećaj lokalnog imuniteta, upotreba antibiotika, dijabetes, imunosupresivni lekovi i trudnoća. Oko 5% pacijentkinja ima komplikovanu odnosno hroničnu vaginalnu kandidijazu koja se karakteriše sa četiri ili više epizoda manifestne infekcije u toku godine. Ovakve pacijentkinje zahtevaju drugačiji terapeutski pristup od uobičajenog.

(H5) Hlamidija trahomatis

Chlamydia trachomatis je seksualno prenosiva bakterija koja može izazvati upalu uretre, Bartolinijeve žlezde koja se nalazi na ulazu vagine, upalu grlića materice, zapaljenje sluzokože materice i jajovoda. Radi se o intracelularnom mikroorganizmu koji zahvata cilindričan epitel. Bakterija se umnožava intracelularno dovodeći do pucanja ćelije i oslobađanja mikroorganizama koji dalje zahvataju ostale ćelije cilindričnog epitela. Dijagnosticira se brisom ali se njeno prisustvo može potvrditi i preko testova iz krvi, odnosno dokazivanjem prisustva antitela.

Genitalni herpes

Herpes simplex virus (HSV) je najčešći uzrok ulcerativnih lezija genitalnog trakta. HSV tip 1 po pravilu uzrokuje promene u predelu usana dok HSV tip 2 uzrokuje promene na genitalnom traktu iako je genitalna infekcija moguća sa oba tipa virusa.Primarna infekcija HSV se karakteriše brojnim površinskim, bolnim ulceracijama u predelu genitalija praćenim uvećanim preponskim limfnim žlezdama. Simptomi u vidu temperature, malaksalosti i glavobolje se mogu javiti kod oko 60% pacijentkinja. Reaktivacija se manifestuje blažom simptomatologijom ili pak odsustvom tipičnih simptoma, odnosno može biti i asimptomatska. Nakon primarne infekcije nije moguća eradikacija virusa i on ostaje stalno prisutan u sakralnim ganglionima kičmene moždine.Pacijentkinja koja ima latentnu, nemanifestnu formu infekcije nije zarazna. Prenošenje na partnera je moguće bilo za vreme primarne infekcije ili reaktivacije.

Homeopatska terapija daje izuzetne rezultate u lečenju infekcija. Predložena terapija: ars, hep-sulph.sil u potenciji X.

#homeopatija,#homeopatijabeograd,#homeopatskolečenje

Comments are closed.